Neko na čelu ima ime poznatog pjevača, neko lik iz crtanog filma, a neko predmet koji bi trebalo pogoditi za manje od minute. Pravila igre Ko sam ja jednostavna su toliko da možete početi čim se društvo okupi, ali dobra pitanja i pravi tempo prave razliku između kratke runde i večeri pune smijeha.
Ova igra radi podjednako dobro na rođendanu, kućnom druženju, pauzi s kolegama ili online pozivu s prijateljima. Ne traži posebno znanje, skupu opremu ni dugu pripremu. Trebaju vam samo igrači, pojmovi za pogađanje i dogovor oko nekoliko osnovnih pravila.
Pravila igre Ko sam ja
Cilj igre je pogoditi osobu, lika, predmet, životinju ili pojam koji vam je dodijeljen, a da ga ne vidite. Ostali igrači znaju odgovor i na vaša pitanja odgovaraju najčešće sa „da“, „ne“ ili „možda“. Pobjeđuje onaj ko prvi pogodi svoj pojam, ili igrač koji sakupi najviše bodova kroz više rundi.
Klasična verzija počinje tako što svaki igrač napiše jedan pojam na papirić. Papirići se presaviju, pomiješaju i izvuku. Zatim se papirić zalijepi na čelo, stavi na traku oko glave ili drži tako da ga svi osim vlasnika mogu pročitati.
Ako igrate bez papira, jedna osoba može svakom igraču tiho reći pojam, poslati ga privatnom porukom ili ga prikazati na ekranu tako da ga vlasnik ne vidi. Bitno je samo da odgovor ostane tajan od osobe koja pogađa.
Dogovor prije prve runde
Prije početka odlučite koju vrstu pojmova koristite. Najlakše je izabrati jednu kategoriju, na primjer poznate osobe, filmske likove, životinje ili predmete. Miješanje svega je zabavno za iskusniju ekipu, ali početnicima može otežati igru jer ne znaju u kojem smjeru da postavljaju pitanja.
Dogovorite i koliko pitanja igrač smije postaviti u potezu. Najčešće se igra na jedan od dva načina: igrač pita sve dok dobija odgovor „da“, a potez gubi kada čuje „ne“, ili svako ima tačno tri pitanja pa red prelazi dalje. Prva opcija je brža i dinamičnija, dok druga daje svima jednaku šansu da učestvuju.
Za kraću igru dovoljno je da svako pogodi jedan pojam. Ako želite više takmičarskog duha, igrajte pet do deset rundi i vodite bodove. Pogodak iz prvog pokušaja može vrijediti tri boda, nakon nekoliko pitanja dva, a kasnije jedan bod. Ipak, bodovanje nije obavezno. Nekad je najbolji dio igre upravo rasprava oko pitanja koja su ekipu odvela na potpuno pogrešan trag.
Kako izgleda jedan potez
Igrač na potezu postavlja pitanje koje mora pomoći da suzi mogućnosti. Ostali odgovaraju kratko i pošteno, bez dodatnih tragova. Ako je pitanje nejasno, prvo tražite pojašnjenje umjesto da odgovorite nasumično.
Dobra pitanja idu od širokih ka preciznim. Umjesto da odmah pitate „Jesam li glumac?“, često je korisnije početi s „Jesam li stvarna osoba?“ ili „Jesam li živo biće?“. Nakon toga slijede pitanja o zanimanju, vremenu, porijeklu, izgledu ili području po kojem je pojam poznat.
Kada igrač misli da zna odgovor, može reći pretpostavku. Ako je tačna, runda za njega završava. Ako nije, odlučite unaprijed da li smije nastaviti s pitanjima ili gubi potez. Za opuštenu ekipu bolje je dopustiti novi pokušaj kasnije. Za takmičarsku rundu promašaj može značiti kraj poteza.
Važno pravilo: ne postavljajte pitanja koja zapravo traže cijeli odgovor pod maskom. Pitanje poput „Jesam li glumac koji je igrao u baš tom filmu?“ može biti prihvatljivo tek kad ste već suzili izbor. Ako se stalno koriste preduga i previše konkretna pitanja, igra se pretvori u puko nabrajanje.
Pitanja koja najbrže vode do odgovora
Najbolja pitanja dijele veliki broj mogućnosti na dvije jasne grupe. Zato su pitanja sa odgovorom „da“ ili „ne“ korisnija od pitanja koja otvaraju previše novih tema.
Ako je kategorija miješana, krenite ovim redom u razgovoru: da li ste osoba, životinja, predmet ili izmišljeni lik; da li ste stvarni ili izmišljeni; da li ste povezani s filmom, muzikom, sportom, školom ili svakodnevnim životom. Kada dobijete osnovni okvir, pređite na detalje.
Kod poznatih osoba pitajte da li je osoba živa, čime se bavi i iz kojeg je dijela svijeta. Kod filmskih i crtanih likova pomažu pitanja o tome da li su ljudi, imaju li posebne moći, iz kojeg su žanra i da li su glavni lik. Kod predmeta su dobra pitanja o veličini, materijalu, mjestu gdje se koriste i tome da li rade na struju.
Ne trošite potez na pitanje koje vam neće promijeniti sljedeći korak. Ako već znate da ste životinja, pitanje „Da li imam oči?“ neće pomoći. Mnogo je bolje pitati živite li u vodi, jeste li domaća životinja ili možete li letjeti.
Najčešće nedoumice i poštena pravila
Odgovor „možda“ može pokvariti ritam ako se koristi za sve. Zato ga ostavite za slučajeve kada tvrdnja stvarno nije sasvim tačna. Na primjer, ako pitate da li je lik čovjek, a riječ je o humanoidnom vanzemaljcu, „djelimično“ ili kratko objašnjenje može biti poštenije od običnog „da“.
Igrači koji biraju pojmove treba da paze na težinu. Lokalna osoba koju poznaje samo jedan član ekipe nije dobar izbor. Isto važi za previše nepoznate internet likove, imena koja se teško pamte i pojmove s više potpuno različitih značenja. Zabava raste kada svi imaju realnu šansu da dođu do odgovora.
Ako su u društvu djeca i odrasli, prilagodite kategorije mlađima. Likovi iz crtanih filmova, životinje, zanimanja i predmeti iz kuće često rade bolje od političara, starih filmova ili uskih sportskih tema. Za stariju ekipu možete podići težinu kroz regionalne javne ličnosti, istorijske likove ili pojmove iz muzike i pop kulture.
Takođe, nema potrebe da se raspravljate oko svake sitnice. Ako odgovor zavisi od interpretacije, osoba koja je zadala pojam ima posljednju riječ, ali neka je objasni kratko i bez kvarenja runde. Cilj nije dokazati ko je formalno u pravu, već zadržati igru živom.
Varijante za veću ekipu i online druženje
Kada vas je više, podijelite se u timove. Jedan igrač pogađa, dok njegov tim može zajedno smišljati pitanja. Da igra ne bi postala prelagana, ograničite vrijeme na 60 ili 90 sekundi. Tim koji pogodi najviše pojmova u zadanom vremenu osvaja bod.
Dobra varijanta je i tematska runda. Jednu rundu čine samo domaći pjevači, drugu filmski negativci, treću stvari koje se nalaze u kuhinji. Tema ubrzava početak jer niko ne mora dugo smišljati šta će napisati, a istovremeno otvara prostor za pametna pitanja.
Za online igru važi isto osnovno pravilo: osoba koja pogađa ne smije vidjeti svoj pojam. Jedan prijatelj može voditi rundu i slati riječi privatno, a ostali odgovaraju preko poziva ili chata. Ako želite početi bez pripreme, igra Ko sam ja na ZaigrajMe donosi poznatu ideju u formatu spremnom za zajedničko igranje u pregledniku, bez registracije.
Online verzija posebno je praktična kada se društvo ne može okupiti za istim stolom. Dogovorite se da svi drže uključene mikrofone, ograničite vrijeme po potezu i ne tražite odgovore na internetu. Malo fer-pleja vrijedi više od brzog, ali sumnjivog pogotka.
Male strategije koje čine veliku razliku
Ne pokušavajte pogoditi nakon prvog traga samo zato što vam je jedno ime palo na pamet. Najčešće je pametnije postaviti još jedno pitanje koje potvrđuje pretpostavku. Ako mislite da ste poznati fudbaler, saznajte prvo jeste li stvarna osoba i bavite li se sportom. Tako čuvate potez i izbjegavate da krenete pogrešnim putem.
Pamtite odgovore kao malu mapu. Ako znate da ste izmišljeni, da niste čovjek i da ste iz crtanog filma, nemojte se vraćati na pitanja o zanimanju ili stvarnom mjestu rođenja. Svaki novi odgovor treba da ukloni što više mogućnosti.
I na kraju, birajte pojmove koji će nekoga nasmijati čim ih pogodi. Najbolja runda igre Ko sam ja nije ona u kojoj je odgovor bio najteži, nego ona nakon koje svi odmah traže još jedan papirić i novu šansu za pitanje: „Dobro, ali jesam li bar stvaran?“
Leave a Reply